Djeca i strahovi

Septembar 25, 2017

U prvim godinama života djeca su neustrašivi istraživači. Kako rastu i razvijaju se, više saznaju o svijetu, ljudima i svojoj okolini. Istovremeno, uče kakve potencijalne opasnosti dolaze od pojedinih aktivnosti, predmeta i pojava. Zbog novih saznanja raste i djetetova zabrinutost, što uzrokuje oprez, a ponekad i strahove. Oni mogu biti stvarni i imaginarni. Svaki period odrastanja kod djeteta vezan je za specifične strahove, koji imaju određenu funkciju za taj uzrast.

Međutim, istraživanja pokazuju da se češće strahovi javljaju kod djece čiji se roditelji postavljaju previše zaštitnički ili kod djece koja su stalno opominjana da nešto ne rade. Takođe, neke osobe su po prirodi osjetljivije od drugih. Strahovi su normalna razvojna pojava, javljaju se, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete prelazi iz jedne razvojne faze u drugu.

U periodu od treće godine do školskog uzrasta (šest godina) dijete počinje dobijati razne zabrane od strane roditelja i primarni strah u tom periodu je strah od kazne. Kod šestogodišnjaka javljaju se strahovi od natprirodnog: mraka, duhova, vještica, opasnih stvorenja, likova iz filmova, samoće, smrti, krvi i slično.

Ono što je važno za roditelja jeste da razumije da je djetetov strah stvaran, čak i ako je njemu nerazuman. Zadirkivanje, potcjenjivanje i posramljivanje djeteta, govoreći mu da se samo bebe plaše, kao i upoređivanje sa drugom djecom, može pogoršati situaciju. Zadatak roditelja je da pomogne djetetu da prevaziće trenutnu fazu u kojoj se nalazi i koja ga sputava.

Na početku je važno da učvrstite povjerenje kod djeteta. Važno je da dijete zna da ste uvijek na njegovoj strani, da suosjećate, ali ne pretjerano jer to može poslati poruku djetetu da je njegov strah opravdan. Podstaknite dijete na razgovor, otvoreno odgovarajte na pitanja o temama koje ga plaše. Saznajte da li njegov strah dolazi zbog dubljih briga. Razgovarajte iskreno kako bi saznali šta ga zaista muči. Uvjerite ga da je bezbjedno i recite djetetu da vam predloži šta da uradite da bi se osjećalo sigurnije. Uspostavite rutinu pred spavanje – čitanje knjige je izuzetno dobro za opuštanje i oslobađanje od stresa.

Ako se ipak desi da se dijete toliko plaši da to ometa njegov svakodnevni život i igru, u tom slučaju potražite stručnu pomoć.

Đurđica Jeličić,
psiholog škole, sistemski porodični terapeut

Facebook
Facebook
YouTube